Mjesto za sve ljubitelje putovanja

Uživanje na indijskoj plaži


Putovanje u Gou u Indiju

20:20 h, Mumbai. Ukrcavamo se u vlak za Gou. Uopće si ne mogu zamisliti kako je taj put izgledao prije nego je postojala željeznica u Indiji. Ceste su takve da ćete se nakon 5+ sati u autobusu uredno probuditi s masnicama po rukama i nogama. A ako i nekako uspijete zaspati u toj turbulentnoj vožnji, velika je vjerojatnost da ćete se u nekom trenutku naći na podu autobusa. Vlakovi, koliko god kaotično izgledali, funkcioniraju gotovo savršeno.

IMG_0007_2 IMG_0880

Putovanje vlakom po Indiji

Noćna vožnja od Mumbaija do Goe protekla je mirno. Žohara nije bilo. Nije bilo gužve. Nije bilo ni prozora ni vrata. Nema obično ni vode za pranje ruku, osim ako ne pada kiša. Jedino što vam može omesti san su ljudi koji svako malo prođu pored vas kako bi protegnuli noge, prošetali do wc-a ili nekome nešto prodali.

Gledam malo oko sebe... Tri Indijca, crna kosa, brkovi, proćelavi. Nose crne hlače na crtu i bijele košulje. Idu u Trivandrum na poslovni sastanak. Muž i žena, penzioneri, upravo večeraju capatije, dal i rižu. Mlađa djevojka u trapericama, sama, sluša glazbu i čita knjigu. Svako malo netko prođe do WC-a.

WC-i u Indiji

WC-i su u Indiji posebno iskustvo, kako u gradovima, tako i u vlaku. Jednom prilikom sam u jednom himalajskom selu imala čak četiri opcije: 1. Uz cestu. 2. Javni toalet u kojem spavaju psi. 3. Javni toalet koji izgleda tako da imate osjećaj da ćete se razboliti čim ga pogledate. 4. Privatni toalet kod slučajnog prolaznika.

U vlaku je to puno jednostavnije, postoji čučavac i wc školjka. Kažu da wc školjke u vlakovima treba izbjegavati zbog higijene. Čučavci su ok sve dok možete balansirati u čučnju bez da se uhvatite za išta oko sebe. Indijski vlakovi se prilikom vožnje dosta gibaju. Kao naši nagibni, samo malo veći nagib.

Nakon 1100 kilometara i preko 10 sati vožnje stižemo u Gou. Ja opet razmišljam o povratnoj karti od Osijeka do Rijeke za 410 kuna i ovih prijeđenih 1100 kilometara za 35 kuna u spavaćim kolima. Savršeno.

Potraga za hotelom

Najgore što vam se može dogoditi kada stignete u neko mjesto je da potražite svoj hotel, a onda saznate da on zapravo ne postoji. Štoviše, ne postoji ni ulica koju tražite. Srećom, u Indiji uvijek postoji plan B. I plan C.

Plan B je onaj kad vam rikšawala nazove nekog i kaže da treba smještaj za par turista. Iako Lonely Planet ne preporučuje plan B, meni uvijek ostane u lijepom sjećanju. Vlasnik hostela dolazi na skuteru, nudi nam svoje sobe po izvansezonskoj cijeni i hvali se kako zna za Hrvatsku i kako je bio u Splitu. Pristajemo.

IMG_0001

Prekrasna plaža Colva

Smještamo se nedaleko plaže Colva. Ono što me najviše zabrinjavalo pri planiranju puta u Gou bili su komarci. A tamo od komaraca ni k. Plaža divna, bez kraja. 24 kilometra pijeska, valova, palmi i još malo pijeska. Zalasci Sunca neopisivo romantični. Kafići na plaži mame nepce, a pijesak pucketa i među zubima.

IMG_0025

IMG_0077

IMG_2473

Goa, država u zapadnoj Indiji

Dan vam izgleda ovako nekako: Ravno iz kreveta odete na plažu i sjednete u neki od kafića na pijesku. Dan započnete s palačinkama i nekim slatkim koktelom (alkoholnim ili bezalkoholnim), bućnete se u Ocean, pojedete i popijete nešto prije ručka, ručate, bućnete se u Ocean, pojedete nešto, bućnete se u Ocean, uživate u zalasku Sunca, prošetate plažom, večerate...i tako dalje. Colva beach je jedna od mirnijih goanskih plaža.

IMG_2476

IMG_0026

IMG_0042

IMG_0007

IMG_0037

Ne vrvi turistima izvan sezone, ne vrvi ni partijima u sezoni. Sjeverna Goa je ona partijanerska. Na plaži osim krava i par dosadnih Indijaca možete sresti jedino još dosadnije djevojke koje prodaju đinđe i nakit. Obično vam ispričaju priču kako dolaze iz siromašne Karnatake, putuju svaki dan i teško rade kako bi zaradile za školovanje, no zapravo je vrlo vjerojatno da stanuju u selu pored i sasvim pristojno žive.

IMG_0002

IMG_2564

IMG_2577

IMG_0017

Kokteli za 10 kuna, ručak 15 - 20 kuna. Goa je malo skuplja od ostatka Indije, no ona ionako nema previše veze s Indijom. Većinu stanovništva Goe čine zapravo Rusi koji su došli tamo, pokupovali zemljište i izgradili si vikendice. Palačinke s kokosom i čokoladom (ili u nestašici kokosa s lignjama i čokoladom) 4 kune. Indijci naivno misle da mi Europljani ništa ne kužimo pa će vam pokušati podvaliti nasjeckane lignje umjesto nasjeckanog kokosa.

IMG_2522 a

No ponekad se zapitate tko je naivniji, mi ili oni. Zadnji dan našeg boravka u Goi, vlasnik hostela nas zove na večeru. Restoran uz plažu, neki lokalni, kaže da je fina riba. Frend jede paneer masalu (kockice sira u začinjenom umaku), ja biram neko egzotično goansko povrće, a Ana se odlučila za neku domaću ribu i pomfrit. Samo tada nije znala da Indijci pomfrit zovu french fries, kao što nije znala ni da je Pomfret vrsta ribe grgečke, vrlo skupe ribe Indijskog oceana. Tako je ona svoju ribu platila 50 kuna, a mi svi zajedno večeru 40 kuna!

DSC01238

Punog stomaka i praznih džepova opet smo uskočili u noćnu vožnju vlakom. Samo je ovaj puta to bilo 2000 kilometara i trajalo je preko 20 sati... O nastavku našeg putovanja čitajte u sljedećim putopisima.

DSC01283

DSC01299

IMG_2558





SvjetskiPutnik.hr - prijava



Zaboravili ste pristupne podatke?
Registrirajte se !
Dodaj prijatelja
Slika profila