Mjesto za sve ljubitelje putovanja

Kako pobijediti vodopad?


Fascinantna divljina Gvajane

Svjesni opasnosti prolaska kroz džunglu na svakom koraku, polako smo napredovali prema vodopadu Kaieteur. Trebalo nam je dva dana pješačenja da dođemo do mjesta na kojem smo uspjeli postaviti šator. Mjesto kao stvoreno za bazni logor, ravno tlo uz rijeku prilično blizu vodopada.

Iduće dane proveli smo istražujući njegovo podnožje. Prvo smo prešli nekoliko potoka da bi došli do kamenih gromada. Onda je počelo skakanje po skliskim stijenama, provlačenje među pukotinama i pokoji nesiguran prijelaz preko duboke nemirne vode, sve do dijela gdje dalje nije bilo vidljivog prolaza.

Trebala bi biti sušna sezona, no vodopad je jak kao u vrhuncu kišne sezone. Klimatske promjene uvjetovale su ovakvo vrijeme. Kiša je sve češće padala i djelovala je izrazito demotivirajuće, no ipak smo se sutradan odlučili vratiti do istog mjesta i pokušati naći prolaz.

Plan mi je bio zaobići glatku stijenu tako da se probijemo kroz gusto oštro granje iznad, te se vratimo na stijene uz rijeku. Sutradan nas je već na prvom prelasku preko potoka dočekalo neugodno iznenađenje. Srušeno stablo koje smo koristili kao most nestalo je pod vodom.

GOPR1472

potok

kod_baznog_logora

Pokušavali smo naći drugi prijelaz, no plivanje je ispala jedina opcija. Ionako smo mokri, a stvari su nam u šatoru. Nije bio velik problem preplivati duboki potok, ali nas je brinula razina vode koja je u posljednjih par dana narasla gotovo dva metra. Nekako smo uspjeli doći do mjesta gdje smo jučer bili.

Prije penjanja odlučio sam provjeriti mali prorez u stijeni. Upalio sam čeonu lampu, provukao se i puzajući nekoliko minuta promatrao uski prolaz. Voda tutnji udarajući u stijenu blizu mene, a jedino svjetlo koje vidim rupa je od desetak centimetara točno iznad mene. Odlučio sam još malo nastaviti do ruba vode i ugledao zraku svjetlosti.

GOPR1478

GOPR1482

Borba sa silama prirode 

Ponovno mali prorez, no što sam bliže bio to se proširivao. To je to, može se dalje. Ostavio sam mačetu kako bih se objema rukama pridržavao za male žljebove u stijenama. Još smo nekoliko puta prošli kroz prolaze pod stijenama, koje su bivale sve veće i veće. Vodopad Kaieteur koji sam u daljini vidio još prije par dana, gušio nas je vodenom parom i vjetrom koji je nanosio. Taj dvjestodvadeset metarski div bacao je oblake magle na nas, tjerao nas je svom silinom vjetra i vode. Nije nas puštao blizu.

Ipak, korak po korak napredovali smo i uskoro se ukazao široki bazen u koji sva ta voda pada. Taj bazen dubine trideset metara činio je ukupnu visinu vodopada 250 metara. Tamnosmeđi bazen sam mogao vidjeti samo na trenutke jer sam zbog hladne vodene pare i snažnog vjetra morao zatvarati oči. Nisam mogao niti stajati jer je vjetar bio toliko snažan da me pokušavao baciti sa stijene.

Hladno mi je, na koljenima sam i trpim sve što mi Kaieteur šalje. Stijena na koju trebam skočiti prilično je daleko i prekrivena je nekom tankom mahovinom. Neznam jeli ispod lažno dno. Ne znam vrijedi li toliko riskirati...

vodopad1

dno_vodopada_kaieteur

na_vrhu_vodopada

O posljednjoj etapi ovog putovanja moći ćete više čuti na putopisnoj tribini "Skitam, pišem, slikam" koja će se održati 19. travnja u kinu Europa (Varšavska 3, Zagreb) s početkom u 19 sati. Siniša Glogoški će kroz foto i video materijale predstaviti ekspediciju u fascinantnu južnoameričku Gvajanu. Doznajte i da li su Siniša i Bernard ušli u špilju skrivenu iza samog slapa i tako postali prvi ljudi na svijetu koji su u nju zakoračili! Novosti možete pratiti i na internet stranici Siniše Glogoškog.

Fotografije: Siniša Glogoški 



O autoru

Siniša Glogoški

Siniša Glogoški
Student, fotograf, student dramske umjetnosti, avanturist i putopisac. To je kratki opis Siniše koji će osim puta u Gvajanu iz svoje biografije izdvojiti put do Sibira i bicikliranje do Damaska i natrag.



SvjetskiPutnik.hr - prijava



Zaboravili ste pristupne podatke?
Registrirajte se !
Dodaj prijatelja
Slika profila