Mjesto za sve ljubitelje putovanja

Veličanstveni Persepolis


Kako se živi u Iranu?

Nas "tri mušketira" sjedosmo u stari Citroen Xantia i krenusmo lagano iz Shiraza u pustinju, prema jedan sat udaljenoj nekadašnjoj prijestolnici Svijeta, Persepolisu.

Veličanstveni grad Persepolis na jednom je mjestu skupio sva znanja tadašnjeg Svijeta. Ostaci monumentalnih stepeništa, reljefi na zidovima i impozantni prolazi uistinu ostavljaju dojam nečeg jedinstvenog i veličanstvenog. Iza svega stoje perzijske zamisli. Persepolis možemo nazvati prvi pravi grad internacionalne kulture jer su ga gradili cijenjeni arhitekti i umjetnici iz cijelog velikog Perzijskog carstva.

Ruševine koje su danas vidljive blaga su sjenka onog nekad, ali imaju nešto zajedničko s mojom omiljenom Petrom u Jordanu. Oba su grada stoljećima bila izgubljena za civilizirani svijet. Dok je Petra jednostavno bila tajna lokalnih nomada i gotovo prerasla u legendu, Persopolis je bio prekriven pijeskom do prvih ozbiljnijih arheoloških istraživanja 1930. godine.

Persopolis je nekada bio puno veći, važniji i "veličanstveniji" od Petre, ali danas je Petra puno bolje očuvana i u njoj je lakše sve to doživjeti. Kako bismo ipak dobili osjećaj kako je Persopolis nekada izgledao, web adresa je www.Persepolis3D.com.

persepolis2

persepolis_grobnice_u_stijeni
Grobnice u stijeni

persepolis3

persepolis_djevojke_za_udaju
Djevojke za udaju

persepolis1

Zanimljivo je da su Persepolis gradili plaćenici, a ne robovi. Kažu da se u cijeloj povijesti Perzije/Irana za rad nisu koristili robovi, na što su jako ponosni. Tko ga je spalio? Naš stari poznanik Collin Farrell, tj. Alexandar Makedonski, 330. godine prije Krista. Kako je spaljen grad koji se sastojao uglavnom od kamena? Pomoću krovova. Krovovi su bili od vrste drveta koju je Aleksa zapalio. Tako su dobro gorili da je ogromna toplina otopila nekakvo željezo koje je držalo sve to zajedno.

Žene, zatvori, zatvori i zatvori

Obišli mi tako Persopolis, pojeli "najbolji sladoled u Shirazu" (yak...), prozujali gradom i eto nas na večeri u egzotičnom tradicionalnom restoranu izvan Shiraza. Atmosfera fenomenalna, ležimo i jedemo, skoro k'o Rimljani, i jezici se razvezali...

shiraz_restoran

shiraz_restoran2

Puno sam se trudio, ispitivao i konačno uspio naći jednu pozitivnu stranu zašto je dobro biti žena u Iranu - putovanja! Muškarac ne smije napustiti Iran prije 28 godine. U 26-toj ide u vojsku koja traje dvije godine, pa tek potom može napustiti zemlju i vidjeti "svita". Žene budući da ne idu u vojsku (za razliku od Izraelki) mogu putovati i ranije, ali samo uz pismenu dozvolu oca - tako kaže zakon.

Zamislimo mladog i nadobudnog Davora sa 16 godina, kako osim što ne smije napustiti zemlju, ne smije npr. odvesti curu na bazen. Čak i ako bi ju uspio prošvercati nekako od njenih roditelja, bazeni su pažljivo odvojeni, muški i ženski. Odmah su mi glavom proletjeli brojni izleti u "naše" Čateške toplice. Moji novi cimeri o takvim stvarima sanjaju, a ima i puno banalnijih stvari koje su im nedostižne. Npr. usred te dobre atmosfere i žive muzike u restoranu, netko bi se možda malo digao i zaplesao - nema šanse. Ples je zabranjen.

Htio je mali buntovnik u meni to provjeriti, baš za inat, ali nisu mi dali. U najboljem slučaju nogom bi nas izbacili iz restorana. Nema disko klubova, nema rock & roll muzike, Metallica je strogo zabranjeni bend. Dva od tri moja nova prijatelja su bili u zatvoru, jedan zato što je šetao ulicom (30 dana), a drugi zato što je slušao rock (15 dana). Obojica su imali dugu kosu koju su im u zatvoru odrezali. Iako smo se cijelo vrijeme zezali na tu temu ("kako si izdržao bez mobitela?"), zatvor je ostavio velikog traga na njima i njihovim obiteljima. U Iranu je npr. za viski veća kazna nego za drogu, 5000 us$ ili 70 udaraca bičem. Nakon trećeg uhićenja - smrtna kazna!

Seks, laži i Metallica

Ležeći uz kebab i piletinu, morao sam im održati još propovijedi o nemoralu zapadnog svijeta. Kako u Nizozemskoj postoji četvrt crvenih svjetiljki gdje žene stoje u izlogu, a ti biraš. Pa kad ti se neka svidi, samo uđeš i platiš, a marihuana je, naravno, legalna.

U Iranu prostitutki nema ili barem dečki i država ne znaju za njih. Tvrde, ako se i nađu, da su to vrlo siromašne žene kojima je vjerojatno netko umro i jednostavno nemaju drugog izbora. Nevjerojatno su se iznenadili kada su čuli da se u zapadnom svijetu muškarci nikada NE drže za ruke, da se vrlo rijetko ljube, tj. da se nježnosti između njih jednostavno ne razmjenjuju. Ako netko to i učini ubrzo se preispituju njegove homoseksualne sklonosti. S druge strane, vrlo im je iznenađujuće da je normalno poljubiti prijateljicu pa čak i zagrliti je u javnosti. Nudističke plaže i topless na Jadranskom moru su jednostavno bez premca (imali smo kratki tečaj engleskog s deklinacijom novih rijeci "nudist" i "topless", sutra je ispit).

shiraz3
Tvrđava u centru Shiraza

shiraz1

shiraz4

shiraz2

Islamska republika Iran

Malo me živcirao naziv kao da postoji još jedna republika Iran, koja nije islamska. No takvo ime ima svoje duboko značenje koje čovjek ne može do kraja shvatiti dok ne proživi neko vrijeme ovdje. Pojednostavljeno, to znači da je vlada Islamska, u svoj težini te riječi. Da tumači islamske zakone kako misli da treba i da ih opako provodi.

Persopolis ih na primjer nimalo ne zanima, ne zanima ih ništa što po njihovom mišljenju nema veze sa vjerom. Svatko tko misli drugačije je izdajica, agent stranih tajnih službi i neprijatelj revolucije. Predsjednik stalno putuje svijetom te se njegove prijetnje, kao što je ona nedavno izrečena u Siriji (da će Izrael uskoro biti izbrisan sa lica zemlje), smatraju redovnim i očekivanim. Svi iranski sportaši imaju strogu naredbu da se ne smiju natjecati sa Izraelcima ili će biti opako kažnjeni.

shiraz_bazar
Bazar u Shirazu

shiraz_bazar2

shiraz_bazar3

Za sve je kriva revolucija (tj. kako je do svega toga došlo)

Pahlavi dinastija je vladala u vrijeme velikog naftnog buma, kada su 1974. godine prihodi sa 4mil us$ skočili na 40mil us$. No, veliki teroristi (Amerikanci) su uspjeli uvjeriti malog teroristu (Shah-a) da je dobro da za te pare kupi ogromne količine oružja koje su na kraju besposlene držali negdje u pustinji. Iako su osobne slobode i mnoge druge osobine zapadnog Svijeta bile prilično prakticirane, vlast je jako loše stajala.

Organizirane su masovne demonstracije i mini sabotaža. Shah je uveo ratno stanje, a njegova je tajna služba Savak počela mučiti i ubijati. Tu je došao do izražaja naš sveprisutni Imam Khomeini, koji je iz egzila bio duhovni vođa revolucije. Kada je Shah pobjegao, Khomeini se vratio i svi su mislili da sada kreće novo vrijeme... Joooj kako su bili u krivu...

Po povratku 1979. u Iran objavio je svoju radikalnu viziju Irana kao istinske Islamske zemlje, slobodne od vanjskih utjecaja. Počelo je počelo, ubojstva, nestanci ljudi koji misle drugačije, trivijalna suđenja u kojima je jedino bila sigurna smrtna kazna, vjerska policija i niže rangirani službenici su sudili i ubijali...

Prava žena su jednostavno nestala. U to vrijeme se desio i čuveni napad radikalnih islamskih studenata na američku ambasadu. Držali su taoce 444 dana, a američki ih je predsjednik Jimmy Carter pokušao spasiti kao u kakvom akcijskom filmu. Komandosi su ih planirali osloboditi i helikopterima prevesti u pustinju. No helikopteri su neslavno srušeni zbog obične pješčane oluje nedaleko od Tehrana. Taoci su nakon 444 dana oslobođeni.

Za kraj

Svaka čast onome tko je izdržao do kraja, to odaje sposobnost upijanja tekstualnih informacija, puno veću od na primjer moje. Osobno o mnogim državama Svijeta ne bih imao pojma, da ih nisam posjetio, čak ni osnove kao što je lokacija na mapi.

let
Let za Teheran

Mislim da će Iran još solidno vrijeme biti izvan klasičnih turističkih ruta. Naravno, ponajviše zbog političke situacije, nezgodnih susjeda, ali i zbog toga što onim klasičnim turistima nema što ponuditi. Persepolis je iznimka, ali obzirom da nije religijsko mjesto ne pridaju mu gotovo nikakvu važnost dok je vlada Islamska. Također, Persepolis je na jugu, za koji i naše ministarstvo vanjskih poslova upozorava da se ne ide zbog loše sigurnosne situacije. 

U svakom slučaju, vjerujem da je iz teksta jasno vidljivo da vjerovati današnjim medijima, koji će realnost i objektivnost vrlo rado žrtvovati radi senzacionalizma, često nema smisla.





SvjetskiPutnik.hr - prijava



Zaboravili ste pristupne podatke?
Registrirajte se !
Dodaj prijatelja
Slika profila