Mjesto za sve ljubitelje putovanja

Teheran i Shiraz


Postoji li neljubazni Iranac?

Danas letim lokalnim letom u Shiraz, gradić srednje veličine, jedan sat udaljen od Persopolisa. Plan je naizgled odličan, tokom dana zujanje po Teheranu, stvari su spremne u hostelu, pa na aerodrom. Odlučio sam se za odlazak u sjeverni dio Teherana, koji je poznat po tome što je bogatiji, ima modernije stanovnike i što je svima najvažnije ima čišći zrak zbog veće nadmorske visine.

Sa sjeverne strane Teherana se nalazi i planina koja sadrži jedno od najviših skijališta na svijetu, pa tako tvrde da je i kvaliteta snijega među najboljima. Meni se svidjelo to što je pogled na planinu stvarno zadivljujući iz tog dijela grada.

bazar_sjeverni_teheran
Bazar u sjevernom Teheranu

sjeverni_teheran

kraljevska_zimska_palaca
Kraljevska palača

kraljevska_zimska_palaca2

kraljevska_zimska_palaca3

Vožnja podzemnom u Teheranu 

Gore sam krenuo podzemnom, koja je za Iran neuobičajeno čista i efikasna, nova je, ali i neizgrađena do kraja. Za vrijeme katastrofalnih gradskih gužvi jedino je prijevozno sredstvo. Fino me zeznula činjenica da karte na panoima (papirnate, naravno, ne nađoh) izgledaju kao da je sve gotovo, pa je nemoguće utvrditi do koje stanice vozi vlak, a do koje bageri.

U podzemnoj upoznajem još jednog fenomenalnog iranskog lika, Babaka. Kad bolje razmislim, postoji li neljubazni Iranac? Babak se školovao u Engleskoj, u Birmingamu i govori vrlo lijep i milozvučan engleski jezik. Postavljao sam kratka i mnogobrojna pitanja, samo da ga slušam kako priča... Pitao sam ga što misli o motornim taksijima za koje u vodiču kažu da su bolji od bilo kojeg američkog rolercoaster-a, a neusporedivo su jeftiniji. Babak reče da to nipošto ne pokušavam, on nikad nije i nikad neće jer redovno nalijeću na njega. Voze po cvijeću i ljudima, i prava su napast.

Momak je pravo vrelo informacija o razlikama između Iranaca i Engleza. Izdvojio bi hladnoću Engleza, nije mogao vjerovati koliko su nekomunikativni i nedruželjubivi. Voze se pola sata ili sat u podzemnoj i nitko s nikim ne priča! Samo čitaju novine i slušaju Ipod.

Lik je iz gornje klase budući da mu se mama školovala u USA i predavala na sveučilištu u Teheranu. On trenutno radi za veliku iransku kompaniju dobar posao, ali radi kaže ko magarac i danas je uzeo slobodan dan. Naravno da mu je školovanje u Engleskoj to donijelo.

Iranci rade svaki dan osim petkom, a četvrtkom skraćeno. U državnim firmama je posao slabije plaćen, ali sigurniji i uglavnom se manje radi. Poznato? Svoje slobodno vrijeme Babak je, bez da okom trepne, odlučio potrošiti na mene. Krenuli smo na lokalni bazar, pa u "Sa'd Abad Museum komplex". To je uistinu lijep skup muzeja raštrkan u prelijepom velikom parku na obroncima planine Velenjak, a nekoć je to bila vrlo popularna ljetna kraljevska rezidencija.

planina_velenjak_i_babak
Planina Velenjak i Babak

Sad kreću problemi, upravo sam po ne znam koji puta skužio koliki sam optimista (čitaj krelac), izračunah da više nemam vremena i da moram na lokalni let za Shiraz. Naravno, u gradu upravo počinje fenomenalna svakodnevna gužva (tzv. "rush hour").

Krenuo sam hitno taksijem prema najbližoj podzemnoj. Naravno, taksi je ubrzo zapeo u gužvi, a ja otrčao na metro. Vožnja metro-om traje oko 45 minuta do stanice "Imam Khomeini" koja je cca 1 kilometar udaljena od hostela gdje je ostatak stvari.

Luda vožnja na motor taksiju 

Na trgu Imam Khomeini ima iznimno puno klasičnih taksija, ali i ozloglašenih taksista na motorima. U gradu je gužva, a moja ulica je jednosmjerna i to u krivom smjeru... S autom bi mi duže trebalo nego pješke, torbe su teške i kroz misli mi lagano počinje strujati ozloglašeni motor taksi.

Svidjela mi se luda vožnja do hostela, velim simpatičnom taksistu srednjih godina da pričeka i odletim u hostel po torbu. Pitam ga šta misli, možemo li nekako s torbom do metro stanice Imam Khomeini? NARAVNO, sjedne on, pa torba, pa ja i VOZI MIŠKO!

taksi_motor

Svidio se on meni i ja njemu, pa pita (na farsi-ju) gdje ja ustvari idem, tj. barem mislim da me to pitao. Kažem da idem na aerodrom Mehrabad i on raspali po gasu s koferom i sa mnom, direktno na let... Osmjeh mi je zatitrao na licu, jer sam tek sada počeo vjerovati da ću (ako preživim) ipak stići na let.

Vozili smo u suprotnom smjeru, po pločnicima, stisnuti između autobusa i kamiona, baš onako kako sam viđao po cesti i u vodiču. Kritičnih situacija je bilo ovisno o tome što definiramo pod kritična situacija. Padobranstvo i vožnja skutera po Rimu su dobra podloga da definicija kritične situacije bude što opuštenija. Stoga mogu izdvojiti samo jednu, po meni gadniju zgodu, kada su nas dva prljava autobusa prikliještila.

Iako s prašinom na koljenu, s oduševljenjem sam pogledao na sat kada smo stigli na Terminal 4, bilo je 15.30h... Kao pravi štreber stigao sam jedan sat prije poletanja lokalnog zrakoplova. Udaljenost između Azadi metro stanice i aerodroma nije tako velika, ali dok smo većinu tog puta prelazili pločnikom, uvjerih se da drugačije ne bih stigao. Taksist je dobio "čak" 10us$ za svoj angažman, a poželio sam da znam neku dobru islamsku molitvu, pa da se sada fino opustim...

Kako bih se možda zauvijek sjećao te vožnje, lijepo sam nogu prislonio na užareni auspuh, i eto simpatične kružne opekline promjera pet centimetara. Mislim da će sve biti ok.

let_za_shiraz

Gradić Shiraz i novi prijatelj Nimo

Let je bio odličan, ponajviše zato što sam upoznao zanimljivog prijatelja Nima. To je student koji živi u Teheranu, a studira u Shirazu "electrical engineering". Roditelji mu imaju mjenjačnicu u Teheranu. Govori relativno dobro engleski i nakon pola sata priče rekao mi je da nema smisla da idem u hotel, budući da on i njegov cimer žive u odličnom dijelu grada, u velikom unajmljenom stanu. Što da odgovorim kad je čovjek u pravu?

Osim što studira, zna puno o novcu, aktivni je borac u kickboxingu, upravo došao s meča gdje je pobijedio i relativno dobro svira gitaru u što sam se uvjerio nešto kasnije. U sve što radi, ulaže 100% svoje energije i zaručen je za curu u Tehranu. Nakon što smo se dosta dobro upoznali, po dolasku u njegov stan, on je prvo morao odraditi molitvu. Pogled na istu onu molitvu, tj. osobu koja stoji, klanja se, kleči i ljubi nešto (koju sam s nevjericom gledao onomad u avionu Lufthanse) sada mi više nije bio toliko neugodan.

Pričao mi je o njegovoj bliskosti s Bogom, fokusiranosti tokom i smirenosti nakon molitve. I stvarno, mobitel je zvrndao cijelo vrijeme, uopće ga nije čuo. Tek se nakon molitve javio i sa smiješkom na licu, odradio kraći razgovor. Krenuli smo van i našli se s ostatkom mušketira i to gdje?! Ekipa se tamo nalazi na grobu ultrapopularnog i omiljenog pjesnika Hafeza. Dolaze tamo, mole se, pričaju i recitiraju njegove pjesme. Nemreš vjerovat, ekipa koju zapadni svijet smatra ništa manje nego teroristima i mudžahedinima, u svoje slobodno vrijeme recitira poeziju i moli se na oltaru omiljenog pjesnika!

grob_pjesnika_hafeza
Grob pjesnika Hafeza

grob_pjesnika_hafeza2

Potom smo se tri mudžahedina i dotepenac iz Hrvatske zaputili po mojoj želji u tradicionalni iranski restoran na večeru. Tu sam bio u svom elementu, zabavljao sam ih i učio nove riječi kao što su nudisti, nudistička plaža i topless. Slušali su kao mala djeca, shvatili su da je Hrvatska sa svojih 1000 otoka, uvalica i plaža, pravi raj na zemlji.

tradicionalni_iranski_restoran
Tradicionalni iranski restoran

Osjećao sam se kao vođa Assasina, koji je da bi uvjerio svoje sljedbenike da ga slijede napravio tajni rajski vrt sa djevicama unutra. Potom bi sljedbenike drogirao, odnio u vrt i pustio ih da uživaju. Nakon toga bi ih ponovno drogirao, vratio u zamak, te im rekao da su bili u raju i da će tamo završiti ako ga budu slijedili. To je rezultiralo time da je kontrolirao najopakiju jedinicu profesionalnih ubojica, kojih su se bojali svi kraljevi tada poznatog svijeta.

Politika, nafta i uran

Po povratku u stan opako smo se raspričali o politici i tom njihovom novom predsjedniku. Mrze ga iz dna duše, ponajviše zato što je u vrijeme njegove vladavine nerazmjer u plaćama i troškovima života opako narastao. "Pa svjetska kriza je", velim ja. No, oni imaju naftu i to se ne odnosi na njih, kažu. Također, imaju i najbogatija nalazišta urana, za koji se isto fina lova dobije.

Smeta ih što im svi koji imaju nuklearne bombe prijete zbog toga što i oni žele napraviti svoju, iako osobno smatraju da im ne treba i da je preveliki rizik. Prije su puno više dobivali od države, a sada 'samo' povlaštenih 400 litara benzina po 0,1us$, a ostalo po 0,4us$ - grozno.

U pomalo konspirativnoj atmosferi pokazali su mi "supertajne" video klipove i fotografije prosvjeda u Teheranu. Svuda po svijetu dostupan video zapis teško ranjene djevojke na ulici Tehrana koja je potom preminula, ovdje može biti povodom zatvoru i glavi na panju. Nima je proveo 15 dana, a Shaz 30 dana "svirajući klavir". Kad čovjek pogleda video i slike prosvjeda, mora se dvaput zamisliti ima li hrabrosti izaći na ulice kad zatreba. Za poginule, islamska vlada tvrdi da ih je ubila CIA i Mossad, a za žive protivnike režima, tvrdi da su agenti CIA i Mossad-a.

anti_US_grafiti_na_bivsoj_americkoj_ambasadi
Zid bivše USA ambasade u Teheranu

Svi s kojima sam razgovarao tvrde da nitko nije glasao za tog novog predsjednika i da nitko ne zna kako je izabran. Svi su u procesu ili barem razmišljaju o emigraciji, ponajviše u Kanadu.

Kad im kažem da sam nedavno bio tamo na konferenciji, oduševe se i pretvore u uši. Onda lagano krenem sa lovačkim pričama o multikulturalnoj Kanadi, gdje sve rase svijeta žive u međusobnoj toleranciji (osim Kanađana engleskog i francuskog podrijetla :) ) i da mislim da ako negdje imaju ikakve šanse, da je to upravo Kanada. No, onda ih malo spustim na zemlju činjenicama da tamo plaće jesu fine, ali troškovi života još puno "finiji", i ode rasprava dalje...

Kraj drugog dijela. 





SvjetskiPutnik.hr - prijava



Zaboravili ste pristupne podatke?
Registrirajte se !
Dodaj prijatelja
Slika profila