Mjesto za sve ljubitelje putovanja

Šetnja dubrovačkim ulicama


Prekrasni Dubrovnik

Vjerojatno znate kako to ide, od par bezazlenih ideja nastane jedna dobra. Tako smo i taj put, sjedeći na kavi u Filozofskom fakultetu počeli vijećati. Kako to da ne putujemo tako često, a postoje tolika mjesta koja bismo željeli posjetiti. Uz duge pregovore sa "tu smo bili" i "to je daleko", konačna odluka je donešena, putujemo u  Dubrovnik. Par dana poslije već smo bili na putu, prateći kartu uz smoki i zvuke Azre, još uvijek ne vjerujući da stvarno idemo. Jer obično postoji problem s takvim idejama, sve nekako ostanu tek priča...

Nakon što smo uspjeli pronaći besplatno parking mjesto na Lapatu pored neke osnovne škole, zaputili smo se osjećajem intuicije i povremenim uputama mještana prema zidinama i Stradunu. Grad koji je davno bio znan kao Ragusa, Dubrovnik, 142 je kilometra udaljen od Mostara. Dubrovnik se proteže pred nama, smješten u podnožju brda Srđ.

Bogata povijest Dubrovnika

Moram priznati da, čim smo ušli u grad, sva povijest koju smo znali oživjela je u našoj mašti. Počeli smo se polako prisjećati podataka i dovoditi ih u red kako bismo shvatili zašto grad pred nama stoji baš takav. Bijel i čist s okusom mora, popločen kamenjem koje poziva na plesove i igre. Opijeni bogatom poviješću i čudnim osjećajem slobode krenuli smo dubrovačkim ulicama.

ulaz_u_stari_grad vrata_od_pila_jana
Vrata od Pila zimi i ljeti

Shvatiti sav značaj toga malog, ali hrabrog grada, svih njegovih zasluga i junaštva znači vratiti se daleko u prošlost. Još od davnina, točnije od početaka 13. pa sve do sredine 14. stoljeća, Dubrovnik je bio pod vlašću Mletačke Republike, od koje se nastojao osloboditi izazivajući tri bune. Kako nijedna od buna nije uspjela, prihvatio je mletačku vlast, koje se napokon oslobodio Zadarskim mirom.

Proglašenjem mira, Dubrovnik postaje nezavisniji, te počinje sam birati svoga kneza. Zanimljivost je da je knez biran na samo mjesec dana kako bi se izbjegla ikakva korupcija. Tek 1380. godine, Dubrovnik se razvija u samostalnu i priznatu Republiku.

knezev_dvor_jana
Knežev dvor

Veličanstvene dubrovačke zidine

O svemu tome svjedočile su upravo dubrovačke zidine koje su bile pred nama, građene od 13. do 17. stoljeća. Zidine okružuju stari dio grada. Opasane su sa četiri kule, Minčeta na sjeveru, Bokar na zapadu, sv. Ivan na jugoistoku, te utvrda Ravelin na istoku. Kule su građene pod velikom žurbom upravo zbog ratnih nasrtaja.

kula_bokar
Kula Bokar

Kula Minčeta

Postoji zanimljivost vezana za kulu Minčetu. Kako je nedostajalo kamena, rečeno je da svatko tko dolazi u Dubrovnik iz smjera Gruža ili Ploča mora sa sobom donijeti kamen u skladu sa svojom tjelesnom građom. Vidjevši topove koji beznadno stoje, upereni preko morskih valova predočila sam sliku tadašnjeg vijeka. Praznih ulica, ljudih skrivenih u kućama, straže poredane po zidinama i spremne na pucanj.

kula_minceta_flickr
Kula Minčeta

Međutim, padom Dubrovačke Republike, burni događaji ne prestaju. 1991. godine, pripadnici JNA iz Trebinja, te crnogorski dobrovoljci počinju oružani napad na Dubrovnik, s ciljem stvaranja velike Srbije. Grad je svakodnevno bombardiran, a najveća šteta počinjena je 6. prosinca 1991. godine. Tim kobnim činom, od granata je nepovratno stradao križ na Srđu. Oštećena je Onofrijeva česma, franjevački i dominikanski samostan, Crkva svetog Vlaha i druga svetišta. Zahvaljujući pomoći UNESCO-a grad je ponovno obnovljen, takav kakav danas pred nama stoji.

Imajući sve to na umu, kretala sam se dalje, svjesna da hodam gradom bogate povijesti. Međutim slike ratnih razaranja nisu toliko zaokupljale moju maštu koliko kameni pod pod nad kojim sam klizila. Mogla sam zamisliti igre koje su se tu odvijale, još u vrijeme Marina Držića, dame koje su plesale u raskošnim haljinama i kavalire koji su uz kratki naklon pozivali na ples.

Stari grad

Prelaskom preko mosta, ušli smo upravo u taj stari dio grada. Odmah smo zapazili Veliku Onofrijevu česmu, fontanu u središtu Dubrovnika, sa čistom, hladnom vodom. Lijevo od nje, na horizontalnom zidu je kamen koji se odvojio od prvotne strukture. Vjerojatno ste i sami čuli kako se za Dubrovačkih ljetnih igara (10. srpnja - 25. kolovoza) sudionici trebaju popeti na taj kamen i skinuti majicu. Naš prosjek stajanja na kamenu bio je oko dvije i pol sekunde, i to je uglavnom sve što smo postigli.

velika_onofrijeva_cesma
Velika Onofrijeva česma

Okrenuvši se ugledali smo Stradun, odnosno Placu, glavnu ulicu Dubrovnika. Naziv Stradun potječe od Mlečana i podrugljiv je naziv za veliku ulicu. Nova godina na Stradunu poglašena je jednom od deset najboljih na svijetu!

stradun dubrovnik_4_flickr

Kava na Stradunu pokazala se kao vrlo povoljna investicija. Možda jer nije sezona, možda zbog nečega drugog. Obični espresso 8 kuna, bijela kava 10 kuna. Iznenađenje dana bio je čaj od 12 kuna. Uz ugodnu priču pokraj božićne jelke, bogato ukrašene crvenim kuglicama, pred nama je stajala Crkva sv. Vlaha i Palača Sponza, koja je za vrijeme Dubrovačke Republike imala razne funkcije. Bila je carinarnica, državna blagajna, banka, kovnica novca, škola i riznica. Na trgu pred Sponzom svake se godine svečano otvaraju Dubrovačke ljetne igre.

palaca_sponza_jana
Palača Sponza

dubrovnik_jana
Gundulićeva poljana i spomenik Ivanu Gunduliću, dubrovačkom pjesniku iz 18. stoljeća

Crkva svetog Vlaha

U Crkvi sv. Vlaha na glavnom trgu nalazi se kip svetog Vlaha od pozlaćenog srebra koji u rukama drži maketu grada prije potresa 1667. godine. Kip je preživio i potres i požar u crkvi. Svake se godine 3. veljače u Dubrovniku slavi Fešta svetog Vlaha, blagdan svih stanovnika. U vremenu u kojemu je Dubrovnik bio Republika, postojala su posebna pravila. Da bi se omogućilo svima sudjelovati, uvedena je Sloboština svetog Vlaha, dan kada je svaki prekršitelj, kažnjenik i prognanik mogao dva dana prije i dva dana poslije blagdana slobodno doći u grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost.

Dubrovnik_Pavao_Mirosevic_trg_Svetog_Vlaha
Crkva svetog Vlaha

zvonik_crkve_svetog_vlaha
Zvonik crkve svetog Vlaha

Orlandov stup

Ispred same Crkve svetog Vlaha nalazi se Orlandov stup, najstarija sačuvana javna skulptura u Dubrovniku. Dubrovački povjesničari povezivali su podizanje Orlandovog stupa s legendom o junaku Rolandu, koji je pomogao gradu u borbi protiv Saracena. Iznad stupa vijorila se dubrovačka zastava, a glasnici su kraj stupa objavljivali odredbe i važne obavijesti. Također, tu su se izvršavale kazne. Zanimljivo je kako se mjera za dužinu, dubrovački lakat, mjerio prema dužini vitezove podlaktice, što iznosi 51,2 centimetra.

orlandov_stup orlandov_stup_i_crkva_svetog_vlaha_flickr
Orlandov stup u pozadini kojeg je Crkva svetog Vlaha

Postojale su mnoge zanimljivosti vezane za Dubrovnik još i prije toga. Naprimjer, bitna je činjenica kako je upravo Dubrovnik prvi u Europi donio uredbu o ukidanju ropstva, te o zabrani prijevoza robova 27. siječnja 1417. godine!

Šetajući kroz stari grad zapazili smo kako su lukovi iznad ulaza u ulicu okićeni mandarinama. To zapažanje je ostavilo posebno zanimljiv dojam na nas, kao nešto neobično i originalno.

ulica_u_starom_gradu

Dubrovačka stara luka

Idući prema staroj luci, sjeli smo na mol pored svjetionika. Upravo na tome mjestu, u toj luci, Dubrovnik je doživio svoj procvat trgovanjem rudarskim, poljodjelskim i stočarskim proizvodima, manufakturnom robom i solju sa Turskom, Italijom i Španjolskom.

luka_jana

Zanimljivo je da se u djelima Williama Shakespearea, Mletački trgovac i Ukroćena goropadnica javlja termin argosy koji znači dubrovačka lađa.

Već je bilo pet poslije podne i polako se spustila večer. Nas petero, sjedeći jedno do drugoga, gledali smo valove kako se razbijaju o stijene, u tišini koju je jedino prekidalo prskanje kapljica po stjenju. Osjećao se miris mora i hladnoća zime. Netom prije vidjevši kip Marina Držića zaključili smo kako ne može biti teško napisati književno djelo sjedeći na tome mjestu i jednostavno promatrajući...





SvjetskiPutnik.hr - prijava



Zaboravili ste pristupne podatke?
Registrirajte se !
Dodaj prijatelja
Slika profila