Mjesto za sve ljubitelje putovanja

Selo plemena Masai


Tradicionalni afrički život

Nakon safarija, o čemu ste mogli čitati u prošlom putopisu, vraćamo se u kamp. Na ulazu su nas dočekali predstavnici plemena Masai koji žive na proplanku u selu možda kilometar od našeg kampa. Nude za 10$ po osobi da nas odvedu u svoje selo, prezentiraju svoje običaje i pokažu kuće, na što svi pristajemo iako je već sumrak i izgubilo se dosta vremena u dogovaranju cijene za obilazak sela. Opet se trpamo u aute i dolazimo pred selo.

Selo plemena Masai

Ulazimo u to njihovo selo, kuće od zemlje i slamnatih krovova, bez prozora i bez vrata, samo otvori. Cijelo selo je ograđeno visokim granama od bodljkavog drveća, za zaštitu od divljih životinja. Preplašeni klinci vire iz grmlja... Već se potpuni mrak spustio nad to selo, ali Masai se kreću u mraku kao životinje, sve vide. Ne gori nikakva vatra, jedino svjetlo je od par baterijskih lampi i bliceva fotoaparata dok pokušavamo slikati ples i skokove Masai muškaraca i žena koji izvode u centru sela. Mrkli je mrak!

Masai nude da nas pojedinačno u parovima odvedu u svoje kuće da vidimo kako žive i upoznamo njihovu obitelj. Jedan vodi nas, i za čas se nalazimo u potpunom mraku, ne vidimo ništa ili vrlo slabo, ništa se više ne čuje! U tom trenutku pomišljam: "Bože dragi, gdje sam to ja?". Nisam u tom trenutku uopće svjesna situacije. Samo se čuju koraci Masaia koji nas vodi i još par njegovih prijatelja koji nailaze sa svake strane i čak osjećam malo i tjeskobu, iako potpuno bez razloga.

IMG_2675

IMG_2687

IMG_2692

Kuće u kojima žive stanovnici plemena Masai

Masai su pošteni, dobroćudni i druželjubivi, dovode nas pred svoj trošni kućerak i upadamo unutra. A unutra ne možeš disati i ne vidiš prst pred nosom od dima. Kućica se sastoji od dva dijela, u prvom su koze i kokoši, u drugom ljudi. Na sredini je ognjište, gori vatra i nešto se krčka u kotliću, oko vatre sjedi starac i neka djeca.

Nema dimnjaka ni ventilacije, zagušljivo je i na žalost bježimo van nakon par sekundi. Kasnije mi je bilo žao da nismo stisnuli zube i izdržali 5 minuta da vidimo malo bolje tu njihovu kućicu iznutra, ali u tom trenutku jedina mi je misao bila kako da se što prije dočepam svježeg zraka jer ću se onesvijestiti.

IMG_2690

Tu ne postoji ni struja ni voda, a nismo vidjeli ni nešto što bi ličilo na wc ili kupaonicu. Obzirom da uopće ne smrde, pitali smo se gdje se kupaju? Valjda u obližnjem potoku...

Teško je opisati atmosferu i energiju toga mjesta, mrkli mrak u Masai selu na kraju svijeta, njihove krikove dok tjeraju zle duhove od nas i od sela, zvuk mukanja njihovih krava i plač djece, miris dima iz njihovih trošnih kućica... Nešto zaista neponovljivo i nabijeno nekom neobjašnjivom energijom.

IMG_2694

IMG_2701

Dogovaramo se s poglavicom da ćemo opet doći ujutro da vidimo mužnju krava, paljenje vatre i ritualno pijenje kravlje krvi.

Jutarnji obilazak sela

Kad smo ujutro stigli u selo, oko 5:30, već je počelo svitati, pa barem malo bolje možemo vidjeti njihovo selo. Selu se prilazi s neke livade kroz grmlje i gustiš. Zemljane kuće su poredane kružno oko ravnog proplanka koji je kao neka centralna zona, valjda glavni trg za društveno okupljanje.

Sa strane pored kuća leže krave, možda 50-tak komada. Mršavije i žilavije životinje valjda nikad nisam vidjela. Koze imaju u kućama, svaka obitelj ima svoje stado, a krave su zajedničke i spavaju na sredini sela. Naravno da je cijela površina po kojoj se krećemo puna kravljih govana, pa treba dobro paziti gdje staješ ako ne želiš pravi autentični suvenir na cipelama odnijeti iz sela. Iz kuća se pomalo pojavljuju Masai i djeca koja trljaju pospane oči. Ovdje očito nema umivanja i normalne (za nas) jutarnje higijene. Pitam se da li su ti ljudi ikada vidjeli četkicu za zube.

Jutarnji ritual sa svježom kravljom krvi

Pored neke kuće gledamo starca kako muze kravu, neki iz grupe se čak i okušavaju u tome, ali meni je sasvim dovoljno da gledam sa strane. Nakon što pomuzu kravu, mladi Masai uhvate ju i čvrsto stisnu kožnim remenom oko vrata da joj nabreknu žile, nakon toga se iz blizine s lukom i strijelom gađa u vrat tj. žilu nesretne krave i krv počinje teći u tankom mlazu ravno u posudu s mlijekom. Tu mješavinu Masai redovno konzumiraju i pogotovo ju daju djeci za zdravlje i snagu.

IMG_2717

IMG_2722

Naravno, i nas nude, pružaju nam posudu da pijemo iz nje, ali mislim da se nitko nije odvažio na tu egzibiciju. Toliko ipak nismo spremni riskirati.

Tradicionalni ples plemena Masai

Nakon toga Masai nam ponovo prikazuju svoj tradicionalni ples sa skokovima, plešu posebno muškarci, posebno žene. Gledamo kako pale vatru trljajući štapić, ide im sasvim dobro, treba im oko minuta da zapale vatru iz nekog sijena. Palo mi na pamet da im poklonim upaljač iz torbe, ali obzirom da se oni tako dobro odupiru evoluciji i svim civilizacijskim tvorevinama, odustajem. Ne treba se miješati u prirodu i kvariti nešto što je s razlogom takvo kakvo jest.

IMG_2732

IMG_2744

IMG_2746

IMG_2751

Opet smo svi impresionirani životom tih Masaia, slike iz tog sela se stvarno teško mogu zaboraviti...

Više o Martininoj afričkoj priči pročitajte na http://www.putna-groznica.com.





SvjetskiPutnik.hr - prijava



Zaboravili ste pristupne podatke?
Registrirajte se !
Dodaj prijatelja
Slika profila