Mjesto za sve ljubitelje putovanja

Pješčane plaže Miamija


Putovanje od Hrvatske do Miamija

Napokon smo stigli u Miami! Imamo internet for free u hotelu pa možemo svakodnevno obavještavati o događajima u USA. Upravo je 7 sati i 36 minuta i Hrvoje i ja smo sišli na doručak. Hranu poslužuju u kompjuterskoj učionici koja je otvorena cijeli dan i noć za služenje netom.

Naš prvi let avionom je bio fenomenalan, nije mi bila muka i ponašala sam se kao da živim u avionu! Malo su turbulencije bile stresne za želudac, ali nije ih bilo tako puno. Ali zato je Hrvoje, koji je stalno mislio kako će mene biti strah i brinuo se hoću ja to preživjeti, umro od straha i još mu je na kraju bilo toliko muka da nije smio gledati nigdje osim ravno, u sjedalo ispred sebe. Bilo je smiješno, rekao je: "samo da se ja nekako dokopam Hrvatske i više nikud ne idemo!".

Švicarski avion je bio zaaaakon! Svako sjedalo ispred sebe ima monitor i dobiješ slušalice na početku , pa si biraš hoćeš gledati film, dokumentarac, najnovije vijesti ili ćeš slušati glazbu, s tim da možeš birati i po žanrovima, klasiku, rock, pop, od koje do koje godine itd! WC, što je najvažnije, je skroz super, samo je malo čudno na tolikoj visini ići na njega! Vakuum povuče.... hahaha!

Neprestano su nam u avionu davali hranu i piće i to sve uključeno u cijenu karte. Hrvoje nije ništa jeo, a ja sve, i njegovo čak, pa sam se uplašila da mi ne bude zlo. Preskočila sam sladoled i pizzu na kraju, za svaki slučaj!

Nakon cijelog napornog puta, koji je svejedno bio prekrasan jer smo letjeli visoko iznad oblaka, a dolje sve vidiš kao na satelitskoj snimci i imaš osjećaj apsolutnog nekretanja u zraku, stigli smo u Miami. Odmah pri slijetanju, koje mi je postalo najdraži i najzanimljiviji dio puta, upozorili su nas na lošu vremensku prognozu, moguće pljuskove, uglavnom nevrijeme. To nas je malo ubediralo, al eto što sad... više ćemo hodati, a manje se kupati.

Aerodrom u Miamiju nije ništa posebno, neusporedivo je lošiji od aerodroma u Zurichu, koji je pravo blještavilo dobrog ukusa i modernog dizajna. Al nema veze, Hrvoje i ja smo se uživjeli, pa napravili raspravu kako izgleda kao predgrađe Zagreba!

Prvo što uočiš je velik broj afro i latinoamerikanaca koji svi pričaju na španjolskom. Pokupili smo torbe, još jednom prošli rutinsku kontrolu i pustili su nas van. Bilo je negdje oko 17:30, a kod vas 23:30 kad smo stigli. A pravi je šok što je nakon tolikog putovanja još uvijek dan... beskonačno dug dan, činilo se...

Put od aerodroma taksijem je trajao nekih 15-ak minuta, taksist nije s nama ni riječi progovorio, al tu nelagodu su umanjili megalomanski neboderi sjajne bijele boje i Atlantik koje smo s užitkom gledali kroz prozor taksija. U Miami Beach se stiže mostom koji povezuje Miami, kojeg ovdje zovu Downtown, i Miami Beach koji je turističko središte. Prvi dojam je bio kao da smo u Španjolskoj, na ulicama brojni mladi idu u disco ili već negdje drugdje na zabavu.

miami_1

Hotel u Miami Beachu

U hotelu problem! Recepcionarka nije imala podatke o našoj online rezervaciji, jer mi smo odlučili otputovati u Ameriku u vlastitom aranžmanu. Malo smo s njom pričali i pregovarali, više Hrvoje nego ja. Uglavnom, sreća da smo imali 500 US dolara u gotovini. Uvijek treba nositi nešto gotovine na put! Žena nam se smilovala i za cijenu sobe s bračnim krevetom dala nam sobu s dva ogromna bračna kreveta jer nije bilo drugih slobodnih. Ionako smo na medenom mjesecu. Soba je super, ogromna, ima klimu, tv, mini bar i veliko kupatilo što je meni, samo da znate, najvažnije...

Mislili smo samo malo prileći pa otići van, ali se dogodilo to da smo spavali sve do 1 sat u noći po njihovom vremenu, pa nam je bilo glupo lunjati po noći. Ustali smo u 5 i čekali doručak koji je svaki dan od 7 do 10 sati i uračunat je u cijenu smještaja.

hotel

Na doručku sam upoznala neke dvije mlade Amerikanke koje su bile jako ljubazne i pokazale su mi princip self servicea. Pitale su me od kud sam, rekle da znaju za Hrvatsku i da su čule da je to lijepa zemlja, i da je Hrvatska jako popularna u Americi! A ja biserka, kako nisam pričala 100 godina engleski samo sam se smješkala i govorila yes, ok, bye, tako da me Hrvoje zafrkavao cijeli dan! One su se baš raspričale, a ja...no, dobro...

Mi smo u ulici Ocean Drive i to je prva ulica do plaže, manje od minute hoda do mora! Preko puta našeg hotelčića je prekrasan park i kroz njega se dolazi do plaže.

Problem vezan za našu rezervaciju za hotel smo sredili tako da su nam iz Hrvatske poslali izvadak s moje Masterice, pa su ovdje shvatili da su rezervaciju pisali s par slova manjka u mom prezimenu. Dakle, to je sređeno pa nećemo morati nadoplatiti za sobu.

Mijenjanje novca u Americi

Sada je 14 h, datum je 03.09., a ja imam osjećaj da je 20 sati.

Dakle, ono što nam se više neće i ne smije dogoditi je doći u stranu zemlju, a prethodno ne provjeriti koji su im i kada nacionalni praznici, blagdani i drugi neradni dani! Naime, danas je nekakav američki nacionalni praznik i ništa živo ne radi. Pod ništa živo mislim i na banke gdje bi trebali promijeniti novac iz eura u dolare. Jučer nismo promijenili jer ništa ne radi nedjeljom, a danas je praznik. Tako da i uz najbolju volju ne možemo ni u restoran, ni izaći jer nemamo novca! Hrvoje na to kaže: "još bolje, manje ćemo trošiti".

Konačno smo treći dan našli mjenjačnicu, i to jedva, kao da im nije palo na pamet da u ovakvo turističko mjesto dolaze i turisti s nekom drugom valutom i da je mjenjačnica jako potrebna! A ta jedna je neka kvazi mjenjačnica u kojoj su nas oderali za 900 kn zbog lošeg tečaja! Novac prije putovanja u Ameriku treba razmijeniti prije samog putovanja!






SvjetskiPutnik.hr - prijava



Zaboravili ste pristupne podatke?
Registrirajte se !
Dodaj prijatelja
Slika profila